Ana Petrović: „Gluma je izabrala mene, a ne ja nju“

                                                               Foto: dulist.hr

Studenti dubrovačkog Sveučilišta uz studij često se bave i raznim izvannastavnim aktivnostima. Primjer jedne svestrane studentice je i Ana Petrović koja je trenutno na drugoj godini preddiplomskog studija Mediji i kultura društva, a osim toga sudjeluje u radu na studentskom UNIDU radiju te je članica Studentskog teatra Lero.

Kako je počelo vaše zanimanje za glumu?

Zanimanje za glumu je počelo na jedan vrlo zanimljiv način na prijedlog Mirjane Valašek, profesorice, pedagoga i osobe koja je provela sa mnom cijelo djetinjstvo odlučila sam se odvažiti i otići na prijemni glume na Akademiji u Osijeku. Upravo sam tada shvatila da je gluma, kao toliko kompleksna grana umjetnosti ono čemu želim posvetiti svoje vrijeme i trud pa makar i sama između vlastita četiri zida. Kažem da je ona izabrala mene, a ne ja nju – koliko je to pohvalno, vrijeme će pokazati.

Zanimljivo je što ste jedina studentica u Studentskom teatru Lero, kako je počeo vaš angažman tamo?

Angažman u Studenskome teatru Lero je započeo kada sam se po dolasku u Dubrovnik, odlučila raspitati o djelovanju amaterskih kazališta. Profesorica Katja Bakija bila je ta koja je ubrzala cjelokupni proces priključenja Leru te mi je omogućila da stupim u kontakt s glumicom Ksenijom Medović. 

U kojim ste predstavama dosada glumili?

Leru sam se priključila neposredno prije pravljenja nove predstave i ujedno jedine u kojoj trenutno sudjelujem, a to su Vjerenice.

Postoji li trema kada izlazite na pozornicu?

Trema tijekom predstave je kao i dan bez sunca, neizbježna. Iako je itekako povezana sa iskustvom tj. čistom praksom, upravo je ona pokazatelj i potvrda nečije posvećenosti i uloženoga truda. Kao i u svemu, treba naći mjeru  što je lako reći, ali malo teže primijeniti. Tijekom prve izvedbe sam shvatila da je previše uloženog truda i vremena i da mjesta nesigurnosti, po svim zakonima matematike, ne treba biti!

Postoji li neka anegdoda iz vašeg dosadašnjeg glumačkog iskustva?

Činjenica da nema predstave u kojoj nije bilo situacije ''snađi se kako znaš i umiješ''. Ponekad je potrebna improvizacija kako bi se predstava uspijela dočarati publici. Tako smo jednom prilikom zaboravile ključni rekvizit scene bez kojeg cijelokupni dojam pada u vodu. Kada se to dogodilo, nismo imale vremena očajavati već je bilo potrebno djelovati i biti fleksibilan. U čemu smo naravno uspjele.

Koliko je teško uskladiti obveze u Studentskom teatru Lero s onima na fakultetu?

Kada kažem da imam svaki dan probe i predavanja zvuči kao pravi košmar ali se pokazalo da i nije baš tako. Bila sam se primorana organizirati i samo sam zbog toga i uspjela.

Radite li trenutno na nekim novim projektima?Lero trenutno ne radi na novim projektima već izvodimo gotove predstave.  Od 6. mjeseca počinjemo s radom na novoj predstavi kao i pripremom za 66. Dubrovačke ljetne igre te Splitsko ljeto.

Gdje se vidite u budućnosti, planirate li se nastaviti baviti glumom?To je pitanje za milijun kuna. Glumom se definitivno nastavljam baviti, ali trudim se svim snagama trenutno ne razmišljati o sljedećem pokušaju upisa na Akademiju. Cilj mi je završiti započeto, a to je studij Sveučilišta u Dubrovniku, a za drugi fakultet nadam se neće biti kasno.

Marijana Matulović