.jpg)
U Dubrovniku je
osnovana državna ustanova za skrb siromašne, napuštene i vanbračne djece još
1290.godine kada se prvi puta u arhivima spominje nahodište pri Samostanu sv.
Klare.
O humanitarnim
običajima vezanim za djecu piše Filip de Diversis u djelu Opis Dubrovnika. Pa
tako se iz tih djela doznaje kako su postojala zakloništa Dom milosrđa gdje je
pobožno djelo bilo hraniti i sakupljati napuštenu djecu kako ih majke ne bi
zadavile što je bio običaj u mnogim gradovima bez takvih domova. Također, u
slučaju da dijete ostane bez oca ili oba roditelja, malo vijeće mu je bilo
dužno osigurati staratelje koji to nisu mogli odbit, osim ako nisu htjeli
plaćati kaznu od 25 perpera. Vodeći brigu o siročadi općina bi preuzimala
njihov novac te im godišnje isplaćivala 5 posto kao kamate, a kada bi porasli
sav ostatak bi im bio vraćen.
Zatim, 9.veljače 1432.
Osniva se Ospitale della miserkordia – Hospital milosrđa, kojem je svrha bilo
skupljati, smještati, ishranjivati i odgajati odbačenu djecu , a osnivanje ovog
hospitala uslijedilo je jer su djeca bila bacana po raznim predjelima grada,
gdje su umirala bez kršenja. Odluku je tada jednoglasno prihvatilo 123 nazočna
plemića koji su bili svjesni nužnosti humanijeg odnosa prema napuštenoj djeci,
ali također im se probudila savjest jer su najčešće oni bili očevi te
nezbrinute vanbračne djece.
Donošenje djece u
nahodište bilo je diskretno. Donositelji bi dijete položili na vanjsku polovicu
drvene ploče zvane ruota , nakon čega bi se okretanjem ruote dijete unijelo u
kuću. Također, kako bi se spriječilo čedomorstvo i potaklo ljude da donose
djecu u nahodište, Veliko vijeće je proglasilo:
„da se nitko pa ma kog
stališa on bio, ne smije usuditi da smeta ni jednu osobu koja bi po danu ili po
noći, sa svijećom ili bez svijeće, išla ili nosila pokriveno ili zastro neko
dijete ili kakvu stvar u spomenuto nahodište, niti joj što reći niti je
ispitivati, niti od nje tražiti bilo što, pod kaznom svakom prekršitelju za
svaki puta da bude prisiljen čamiti dva mjeseca u podzemnim tamnicama.“
Republika je pokazivala
iznimnu skrb za nahodište i dodjelom sredstava, odnosno dodjelom dijela poreza
na promet tkaninama, ali i milodarima, također u 16. Stoljeću prva sjednica u
svakom mjesecu i prva točka reda bio je zaključak upravo o novčanoj pomoći tim
ustanovama.
Nahodište se uslijed
velike trešnje 1667. zbog oštećenja preselilo na Pile, potom na Boninovo, zatim
je 1927. Odlukom Oblasnog odbora Dubrovačke županije i ukinuto.
Magdalena Linde
Nema komentara:
Objavi komentar